Sinoć sam u školskom hodniku,

Ushićen veseljem,

Doživeo nepriliku,

Spizdio se s učiteljem.

Kako mi je drago bilo,

Bez teksta učitelj osta,

Zašto se to zbilo?

U džep mu bombu ubacih jer mi ga je dosta.

Učitelj smireno usta,

Sa poda blatnjavog tog,

Pomazi me od kose do usta,

Ne primetivši poklon srca mog.

Posle toga počeo je čas,

U meni svečanosta prava,

Slušam topli učiteljev glas,

I bombu koja mu u džepu otkucava.